Poneki stari muški sat sa našeg podneblja nikako da se zaboravi. Kod nas se nosila Raketa, Zenit, a kasnije je došao Seiko, jako precizan muški sat i cijena mu je bila tu negdje prikladna za standard domaćih ljudi. Naši ljudi su često išli u Irak na teren i preko njih je počeo Seiko dolaziti kod nas.
Kada sam ja nosio svoj stari Darwil sat bila je neka priča među ljudima, da li je originalan, je li kopija, počeli su kopirati takav muški sat, ima dupljaka i slično. Ali mislim da njega nije puno kopiralo, jer je potrebno i dobru kopiju izraditi, preskupo je bilo i kopiju napraviti. Kasnije su krenuli Japanci, Seiko, i ostale njihove jeftine marke, a pouzdani satovi. A što se tiče šverca, toga je uvijek bilo i biti će. Bio je jedan Mirso London, to mu je bio nadimak, on je švercao satove po kvartu. On je išao u Švicarsku, u Italiju, bilo gdje da je mogao nabaviti robu i kod njega se dobar muški sat mogao dobiti po pristojnoj cijeni.
Kad bih ja sad htio kupiti stari muški sat, vjerojatno bih potražio nekog pouzdanog urara, ovako na Internetu ne bih, to mi je nepouzdano. Tko god želi danas svašta objavljuje. To nisu informacije kojima bih vjerovao. Stari urari odmah znaju reći kakva je kvaliteta sata, a i garantiraju za svoje prodaje – odmah znaš gdje ćeš takav muški sat kasnije i servisirati.
Volio bih to vidjeti da bi mladi danas opet nosili muški sat iz prošlosti jer me vraća u rani dio mladosti i ludosti. Volio bih ga i sam imati. Mislim da bi to bila dobra ideja. Ako bi se prilagodio dizajnom, mogao bi biti i za mlađe.
Moj savjet je da povratak treba definitivno napraviti. Duboko istražiti sve moguće, tko je za takav muški sat najbolji target, kako napraviti inicijalni proboj na tržište.