Satovi rade u svemiru, ali mogu se suočiti s nekim izazovima zbog nedostatka gravitacije i atmosfere. Zato nije svejedno kakav ženski ili muški sat nose astronauti ako let u svemir.

Gravitacija utječe na točnost i performanse nekih mehanizama satova, poput rotora sa samonavijanjem, kotača za ravnotežu i kliznog mehanizma. Ovi se dijelovi oslanjaju na silu gravitacije za pomicanje ili reguliranje mjerenja vremena. U svemiru je gravitacija vrlo slaba ili je uopće nema, pa ovi dijelovi možda neće funkcionirati ispravno ili dosljedno. Neke će satove možda trebati ručno naviti ili namjestiti kako bi zadržali točno vrijeme u prostoru.

Međutim, gravitacija ne utječe na sve satove. Kvarcni ženski ili muški sat, na primjer, koristi bateriju i sićušni kristal kvarca za mjerenje vremena. Kristal kvarca vibrira točno određenom frekvencijom kada se na njega primijeni električna struja. Ova se frekvencija koristi za mjerenje vremena i pomicanje kazaljki sata. Kvarcni satovi vrlo su precizni i pouzdani, a na njih ne utječu ni gravitacija ni temperaturne promjene. Međutim, mogu biti osjetljivi na zračenje ili magnetska polja u svemiru.

Kakav je to ženski ili muški sat za put u svemir?

Neki proizvođači satova dizajnirali su poseban ženski i muški sat koji može dobro raditi u svemiru bez gravitacije. Na primjer, ženski i/ili muški sat C1 QuantumGravity koristi okomiti tourbillon kavez koji se okreće oko tri osi kako bi se suprotstavio učincima gravitacije na escapement. at također ima cijev ispunjenu tekućinom koja pokazuje rezervu snage sata. Tekućina se pomiče gore-dolje ovisno o količini energije koja je ostala u satu.

Stoga satovi mogu raditi u svemiru, ali će možda trebati neke izmjene ili prilagodbe kako bi se nosili s različitim okruženjem. Neki ženski ili muški sat može biti prikladniji za prostor od drugih, ovisno o mehanizmu i značajkama. Astronauti i svemirski putnici možda će morati pažljivo odabrati svoje satove prije odlaska na misiju.…

Poneki stari muški sat sa našeg podneblja nikako da se zaboravi. Kod nas se nosila Raketa, Zenit, a kasnije je došao Seiko, jako precizan muški sat i cijena mu je bila tu negdje prikladna za standard domaćih ljudi. Naši ljudi su često išli u Irak na teren i preko njih je počeo Seiko dolaziti kod nas. 

Kada sam ja nosio svoj stari Darwil sat bila je neka priča među ljudima, da li je originalan, je li kopija, počeli su kopirati takav muški sat, ima dupljaka i slično. Ali mislim da njega nije puno kopiralo, jer je potrebno i dobru kopiju izraditi, preskupo je bilo i kopiju napraviti. Kasnije su krenuli Japanci, Seiko, i ostale njihove jeftine marke, a pouzdani satovi. A što se tiče šverca, toga je uvijek bilo i biti će. Bio je jedan Mirso London, to mu je bio nadimak, on je švercao satove po kvartu. On je išao u Švicarsku, u Italiju, bilo gdje da je mogao nabaviti robu i kod njega se dobar muški sat mogao dobiti po pristojnoj cijeni. 

Kad bih ja sad htio kupiti stari muški sat, vjerojatno bih potražio nekog pouzdanog urara, ovako na Internetu ne bih, to mi je nepouzdano. Tko god želi danas svašta objavljuje. To nisu informacije kojima bih vjerovao. Stari urari odmah znaju reći kakva je kvaliteta sata, a i garantiraju za svoje prodaje – odmah znaš gdje ćeš takav muški sat kasnije i servisirati.

Volio bih to vidjeti da bi mladi danas opet nosili muški sat iz prošlosti jer me vraća u rani dio mladosti i ludosti. Volio bih ga i sam imati. Mislim da bi to bila dobra ideja. Ako bi se prilagodio dizajnom, mogao bi biti i za mlađe.

Moj savjet je da povratak treba definitivno napraviti. Duboko istražiti sve moguće, tko je za takav muški sat najbolji target, kako napraviti inicijalni proboj na tržište. …